31
subota
siječanj
2015
25 bijele + 25 crne = 50 sive?
Dakle ovako...
Sramno i ponizno, uz neugodu, bez prisile, priznajem - nisam pročitala ni jednu od trilogija sive boje, iako volim sivu.
Eto, totalno sam neinformirana o čemu je riječ osim onog kaj sam usput pobrala - s jedne strane hvalospjevi žena koje su se oslobodile, samo ne znam od čega i koga, a s druge one kojima je to veliki bullshit, marketingom dobro odrađen.
I kome da vjerujem?
Veli mi neki dan frendica - ma, amerikanizirana verzija Ane Žube.
Gledam trailler..hm...
I vidim dvoje mlađahnih u ukalupljenim ulogama.
Ona, tipična mlada žena, veeeeeeeeelikih plavih očiju u kojima se još zrcali griz na mlijeku s ribanom čokoladom.
Dok njega nije srela, o seksu i nije imala značajnijih iskustava o kojima bi šapćući pričala. U slobodno vrijeme je, valjda, pikala goblen s mačkom sćućurenom u krilu, pila čaj od kamilice i nos brisala čipkanim maramicama, izvezenog monograma, a ostale su joj kao obiteljska baština od bake.
On - naravno bogat. Naravno zgodan. Mačjeg hoda. Pogleda kojim i duplo zakopčane skida, a čedne razdjevičuje u drugoj minuti.
Na prvu bome niš posebno. Meni. Ok, zgodnički, solidnih trbušnih mišića, ali sve ono ostalo ispod pupka trenutno mi je na trailleru nedostupno, tak da bum to komentirala naknadno, ak mi se ne zamagle cvike :P
I samozatajan je, nekakve mračne priče, o kojoj nemam pojma, valjda je potrebna kao alibi za njegovu seksualnu zaigranost i pomaknute granice.
Jesu li pomaknute? Bum vidla, pa vam javim...
Tko nije vidio, a da ne ostane uskraćen za bitnu informaciju - u jednoj od scena pričepio ju je uza zid lifta - trt-mrt...nema mrdanja, ruke iznad glave - i uvalio joj strastveni poljubac koji topi sve, od suterena do zadnjeg kata poslovne zgrade, vjerojatno i koju ulicu dalje, a di neće ženu željne muške energije koja će joj razmaknuti koljena i zbog koje će, posljedično, gaće, njegove i njene, pasti na pod, a jedna od naramenica grudnjaka skliznuti preko ramena.
:)
Zekam se, malo.
Ali ne puno, fakat je tako.
Karte su kupljene za bapsko društvo.
Muško bu dobilo prepričanu verziju. Obećala sam mu praktično demonstriranje jedne od scena ;)
A u nastavku, u prepričavanju filma, bila bum objektivna. Ne bum karikirala. Ne bum ironizirala.
I ako bum se meškoljila na nekoj od scena, priznat ću. Čak i tu!
:D
Ma, u stvari me nekaj drugo grebucka - koliko i takvi filmovi podilaze publici standardnom podjelom uloga?
I zakaj?
Zbog lakše identifikacije onih s druge strane ekrana? Nas s njima?
'ajd neka netko u istu takvu priču ubaci likove obrnutih uloga, ne nužno njega u samtericama s hozntregerima i lenonicama zlatnog okvira na vrhu nosa, a nju kako ga mami čipkom koja proviruje kad prebaci, namjerno polagano, nogu preko noge.
Ili još bolje - ispriča i ekranizira priču ljudi koji poznaju svaki centimetar i svog i drugog tijela. Znaju riječi, dok još nisu izgovorene. Pokrete i prije nego se dogode...
Pa neka se onda pomiču granice.
U dvoje.
Njihove.
S lisicama ili bez...
;)
komentiraj (0) * ispiši * #
06
subota
rujan
2014
Blog kao Big Brother (?)
Ne bu išlo...
Vrtim kaj sam čitala zadnja dva-tri dana. I priznajem, malo mi se i zavrtilo u glavi. Od svega.
Danas je ok. Oblačno i dalje. Bit će i kiše, ziher.
Ne znam, meni je to sve onako malo pomaknuto.
IT tehnologija omogućila nam je „zipanje“ svega za što bi nam, inače, trebalo nekoliko dana. Informacije su nam dostupne. I nekoliko puta provjerljive. Udaljenost je skraćena. Sve je nekako na dohvat ruke.
A bome i mi.
Svima!
Onima kojima bi trebali biti. A i drugima.
Sad sam u godinama kad se mogu sjećati doba bez mobitela. Je, je, nekad ih nismo imali. Teško za vjerovati, ha? :)
Sjećam se frendice kad je svoje klince otfurala u Trst, da ih upozna s povijesnim i kulturnim znamenostima YU shopinga. Reakcija je bila – kaj Benettona nije bilo u Zagrebu? Čuđenje klinaca nad pojmom s kojim su oni rasli.
Sjećam se i dejtova – vidimo se idući tjedan, u srijedu – a bila je subota, oko ponoći, šetnja do Trga mokrim ulicama, cmoka i trk da se uhvati zadnji tramvaj prije noćne vožnje.
Ak' ovak nastavim, bum bila ko naši starci koji su pričali, nama, o nekim prošlim vremenima, a nas ta, prašnjava, uopće nisu zanimala :)
Ma, kužite koliko se sve promijenilo?
Na dobro ili loše, ovisi o toliko toga da uopćavanjem mogla bih postati hrabra u svojoj gluposti.
E sad, da se vratim na početak.
(Nadam se da bum, s vremenom, za nekih 15-tak godina, a možda i koju ranije, ako se potrudim, naučila kraće pisati, ali sad je tak kak je.)
Blog kao Big Brother?
Bome da!
U nekim godinama trebali bi prerasti neke priče.
U istim tim godinama trebali bi znati da je manje više, pogotovo kad pričamo i pišemo o sebi, a još više kad smo tim pričanjem i pisanjem dostupni. Gore navedenim – onima kojima bi trebali biti, a i drugima.
Napisala sam, nedavno, da mi sve to pomalo vuče na emotivnu prostituciju. Sugerirano mi je da zamijenim sa striptizom. Iako bolje korigirano zvuči jer prostitucija asocijativno grebe, ipak se bitno mijenja sadržaj.
I nije o onom o čemu sam pisala.
Nekad su dnevnici bili tajne arhive našim emocija. Ono nešto samo naše. Obično skriveno. Doslovno. A i ne samo to.
Danas?
Imamo blog-ove.
Pišemo.
O svemu. O sebi. Direktno. Indirektno. I u proredima.
'ste ikad razmišljali di je granica kad nešto postane previše, kad se osjećate kao voajer jer netko je upravo skinuo i zadnji sloj, oljuštio se i ostavio sebe smotanog oko svojih gležnjeva, kao zmija svoju kožu?
Kad bih baš svima pričala o svemu, bilo bi fakat nevažno kome kaj imam za reći i čije uši su mi na raspolaganju za protok informacija.
Bezvrijedno i jedno i drugo, moje s jedne strane i onaj s druge koji me sluša ili barem je diskretan u traženju zanimljivije zabave preko moga ramena.
Zato se ne snalazim u virtualnoj, emotivnoj transparentnost. Tuđoj.
Svoju, još uvijek uspijevam držati dovoljno daleko da o svemu ovome mogu distancirano pisati.
I zato mi se čini da je to sve pomalo fejk.
Gucci s viškom ili manjkom slova.
Angažirano. Kao potreba dodatne životne teatralnosti. Malo hrane za ego.
I ništa više.
Virtualni Big Brother!
U onom realnom, lova je u igri.
A u ovoj ovdje?
komentiraj (3) * ispiši * #
03
srijeda
rujan
2014
Prvi dan
Đizis, koja koma!
Postavke...dizajn...boxevi, za koje nemam pojma kaj su...pa onda još nekaj kaj ne kužim čak ni kad se potrudim upogoniti i rezervu svojih misaonih aktivnosti...
Za neke stvari sam fakat plavuša, ona varijanta latentne, koja kontra bojom kose prikriva sve ono kaj se sakriti može.
Početak...
Hm...
Mislim, nije mi ovo prvi blog na kojem, s nestpljenjem, naravno, čekam oblikovanje svoje umotvorine u čitljivu formu.
A opet, kao da je.
Prva dilema – sleng ili koliko toliko čistoća jezika?
Kajaznam. Ne znam.
Mogu i jedno i drugo, ali prvo mi je bliže. A i ne volim, u neformalnom krugu, a ovo tu to za mene i je, čoškaste i zglancane riječi. I svaku interpunkciju na točno određenom mjestu, tam di treba biti.
Eto, bum tak.
Prva dilema riješena.
Druga – o čemu pisati?
Znam, znam kae blog. I znam kak bi po peesu trebao izgledati. To i nije neki problem.
Ali je pronaći ravnotežu osobnih interese i onih zbog kojih bi netko od čitatelje protrljal okice, skinul krmeljice i odvojio dio svog vremena za čitanje.
Jer ipak, ne bumo se lagali, kaj ne, barem ne na samom početku - svi mi koji pišemo, pišemo zato jer.....dodajte nastavak po osobnom izboru....i ne želimo da napisano skuplja prašinu i paučinu.
U suprotnom, kuckali bi po svom kompu, spremili u jedan od foldera i nakon nekog vremena imali privatnu arhivu svojih, nekad aktivnih, danas možda i potrošenih razmišljanja, dilema koje su možda postale trileme ili samo evidentni dokaz viška vremena.
Ovako, ipak smo u svojevrsnom izlogu. Svojim riječima ističemo i cijenu. Punu. S popustom. Ili s odgodom plaćanja.
Nakon metar kartica koje sam napisala, vjerojatno ću nastaviti tamo di sam stala. Jer od onih sam žena koja uvijek ima nekaj za reći, pa i onda kad je pametnije šutjeti.
Ma, mogu ja i to, ali samo ako ne postoji druga opcija. Ili ta druga od mene traži napor ravan penjanju na 5-ti kat pješke, a ja bih radije liftom.
Eto, to je to, za početak.
Kiša je prestala.
Sutra bu nastavila.
A vjerojatno i ja....
komentiraj (10) * ispiši * #